Antun Radić

Antun Radić je studirao u Zagrebu i Beču i završio studij slavistike i klasične filologije, a doktorirao je 1892. godine, u svojoj 24. godini, s disertacijom o hrvatskoj književnosti. Jednu godinu svoga školovanja proveo je na Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji u Rakovcu (Karlovac). Govorio je ruski, njemački, francuski i talijanski jezik. Utemeljitelj je hrvatske etnografije. Od 1897. do 1904. urednik je Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena. Dugo uređuje i list Dom kojim znatno utječe na kulturni i nacionalno-politički razvoj hrvatskih sela. S bratom Stjepanom osniva 1904. Hrvatsku pučku seljačku stranku. Od 1902. do 1907. godine bio je tajnik Matice hrvatske. Kako bi se ostvario ovaj zacrtani politički cilj Antun Radić se vrlo rano počeo baviti proučavanjem seljačke kulture u potrazi za hrvatskim nacionalnim identitetom. S tim ciljem je pristupio kreiranju metodologije onoga što je on nazvao narodoznanstvom, a što se danas naziva etnologija i etnografija. Godine 1896. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti je pokrenula Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena čijim urednikom postaje Antun Radić. U drugom broju 1897. godine Radić na 88 stranica objavljuje rad pod naslovom Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, koje se i danas smatra kamenom temeljcem etnologije kao samostalne znanosti.