stjepan mihalic
hrvatski književnik
Rođen:
16. srpnja 1901.
Preminuo:
12. travnja 1984.

Hrvatski prozaik, feljtonist i dramatičar Stjepan Mihalić rođen je 16. srpnja 1901. u Karlovcu. Umro je 12. travnja 1984. u Karlovcu, gradu kojem je posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo. Završio je Gimnaziju i Trgovačku akademiju.

Počeo je pisati s petnaest godina, a prvu prozu Bratić Mirski objavio je u Vijencu 1926. pod utjecajem ekspresionizma. U Knjizi o Mlakaru, a potom u novelama iz zbirke Šest priča iz moga grada, Mihalić se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti. Istodobno je pisao i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama.

Kazališna družina koju je Mihalić osnovao prikazala je 1929. godine njegovu pasionsku igru u pet slika Grbavica. Predstava je odmah igrana i u Zagrebu, ali je propala. Tek nekoliko desetljeća kasnije uprizorio ju je redatelj Georgij Paro. U vlastitoj nakladi Mihalić tiska tri knjige: Grbavicu, Novele i Neprijatelje, a Matica hrvatska objavljuje mu pastoralnu pripovijest Zapaljena krv. U romanu Rakovac u Vinovrhu javlja se lik idealistički angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i nacionalne potlačenosti Hrvatske. Mihalićev roman Teleći odresci otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske Narodne prosvjete kao najbolji roman. Roman Elegija osnažio je uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, ali nepravedno zanemarenoga.

O životu i duši Karlovca, grada nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima. Ćaskanje u suton i Razgovori na uglu njegovi su feljtoni koji imaju posebno značenje za Karlovac. Počeo ih je pisati dok je bio urednik Svjetla. Ćaskanje u suton kao prvi dio tih feljtona dva je puta objavljivan u obliku knjige - prvi put 1968. godine, a drugi put u izdanju Matice hrvatske.