U spomen na Vesnu Parun rođenu na današnji dan 1922. godine čitamo njezinu ljubavnu pjesmu Ne pitaj više i pjesmu Vesna Parun i Tin Ujević, objavljenu u zbirci Duša tilu, koju je napisao hrvatski književnik Petar Gudelj, dobitnik Goranova  vijenca, najvažnije hrvatske nagrade za pjesnički opus.

Vesna Parun: Ne pitaj više

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Petar Gudelj: Vesna Parun i Tin Ujević

Vesna Parun i Tin Ujević, hrvatski pjesnički božanski par.

Kad se Vesna 1922. rađala na Zlarinu (kao Afrodita na

Cipru), Tinu su bile trideset i tri godine: najljepša

muževna dob.

Je li Tin u more, u jezik bacio sjeme (čuvena Tinova

jutrenja kupanja u jeziku, u moru), je li se iz Tinova, kao

Afrodita iz Uranova sjemena, rodila Vesna Parun?

Ako je Tin Velebit, ona je njegova Dinara. Ako je Tin

Dunav, ona je zelenokosa i zelenooka Sava. Ako je Tin

imotski i vrgorski hrast, ona je otočka crna maslina.

Tin je njezin animus, ona njegova anima. On žedan

kamen na studencu, ona kamenica ulja.

Maslinovo ulje hrvatskoga jezika. Trpak i gust kaduljin med.

Muški i ženski princip. Muški i ženski jezični stup.