Školska izvješća u 20. i 21. stoljeću

Ako se ponekad zapitate kako su živjeli i učili gimnazijalci prije stotinjak godina – koja su pravila ponašanja morali poštovati, jesu li smjeli ići u kino bez preporuke nadzornog nastavnika, jesu li pohađali nastavu na -26 °C, od kojih su zdravstvenih problema patili, na koji su način pomagali siromašnima, koja su predavanja „za popularizaciju nauke“ slušali, koje su obljetnice obilježavali, koja su fizikalna učila koristili npr. 1902., što su čitali i koje su teme dobivali 1913. u školskim zadaćama – odgovor na ta pitanja, kao i na mnoga druga, može se pronaći u digitaliziranim školskim izvješćima.

Radi se o ukupno 53 sveska koja obuhvaćaju školske godine od 1901. do 1978. godine, 10 svezaka od 1990. do kraja stoljeća te izvješća iz 21. stoljeća koja se kontinuirano objavljuju. Budući da izvješća nisu izlazila između 1978. i 1990. godine, taj je nedostatak barem djelomično nadoknađen objavljivanjem popisa učenika maturalnih razreda. Popisi su sastavljeni korištenjem različitih izvora – imenika pohranjenh u školskom arhivu te knjigom Nikole Perića Svi rakovački maturanti objavljenom 1995. u Karlovcu. Veliku pomoć pružili su brojni bivši učenici koji su se odazvali i pomogli u ispravljanju pogrešaka i usklađivanju izvora.

Što možemo pronaći u izvješćima

Ova izvješća nisu samo popisi učenika po razrednim odjelima. Ona su svjedočanstva o školskom životu i životu našega grada – prate društvene promjene kroz koje je škola prolazila, promjene nastavnih programa i naziva škole (Kraljevska velika realna gimnazija, Državna realna gimnazija u Karlovcu, Gimnazija u Karlovcu, Gimnazija dr. Ivan Ribar...) te govore o ondašnjem sustavu vrijednosti, propisima, pravilima ponašanja i odnosu prema učenicima. Tako je, primjerice, škola sa svojim pravilima bila prisutna u životu učenika i u njihovo slobodno vrijeme – učenici su mogli ići u kino jedino pod uvjetom da je film preporučio jedan od za to zaduženih profesora. Školska pravila ponašanja morala su se poštovati i za vrijeme ljetnih praznika. U protivnom, za neprimjerno ponašanje tijekom ljetnih praznika učenike je mogla sustići kazna na početku sljedeće školske godine.

Kao i danas, u školi su se obilježavale razne obljetnice i održavala poučna predavanja. Dvadesetih godina aktualne su srednjoškolske ekstenzije na kojima su gosti predavači bili sveučilišni profesori iz Zagreba. Tadašnja gradska uprava podupirala je i subvencionirala ovakav oblik populariziranja znanosti. Akivno je bilo i Društvo za podupiranje siromašnih čija djelatnost podsjeća na današnje gimnazijske aktivnosti humanitarnoga karaktera. Iz preciznog blagajničkog izvješća toga Društva saznajemo koliko su iznosile novčane potpore, ali i koliko je pari muškoga i ženskoga rublja, kabanica i vunenih rubaca podijeljeno potrebitim učenicima.

U izvješćima su zabilježeni roditeljski sastanci, naputci o plaćanju školarine, vremenske nepogode zbog kojih se nije održavala nastava, podaci Državne školske poliklinike o zdravstvenom stanju učenika. Tako saznajemo koliko je bilo plućnih bolesti, koliko učenika živi u vlažnim i nehigijenskim uvjetima pa čak i koliko je bilo učenika s pokvarenim zubima.

U knjižničnom izvješću iz 1935. saznajemo da učenici radije čitaju realistične romane, a manje pjesnička djela, a izvješće fizikalnog kabineta iz 1902. govori o novim učilima.

Više od stotinu godina gimnazijskoga života zabilježili su ovi godišnjaci. Velike društvene i političke promjene, promjene naziva škole, nastavnih programa i sustava vrijednosti ipak nisu utjecale na neka univerzalna i vječna pitanja. Teme školskih zadaća iz školske godine 1905., 1914. ili 1940. svjedoče nam da sve prolazi, a Preradović, Gundulić, Mažuranić ostaju – ostaje vječna, egzistencijalna tematika, upitanost nad prolaznošću života, vjera u ideale i težnja prema napretku čovječanstva...

Sanda Furjanić, prof.

Arhiva izvješća