Uvodni govor

"Nomen est omen"

Što god htio reći o prošlosti Gimnazije Karlovac, nameće mi se vječno pitanje, koliko itko i s kojim autoritetom može tumačiti prošla vremena, davati im u sadašnjosti konačna značenja. Tu ne mislim na poznavanje činjenica iz prošlosti koje su negdje zapisane, istraživačima prošlosti znane i provjerljive, već na ljudsku potrebu znati zašto je nešto ili netko bio i radio prije. Često to objašnjavamo krilaticom kako iz prošlosti želimo učiti za sadašnjost, premda u sadašnjosti uglavnom sve svedemo na poznavanje već spomenutih činjenica i natjecanje tko će ih više upamtiti. Ipak, svatko kome je iskreno stalo, osim na pitanja tko, kada, kako i koliko, postavit će i pitanje zašto. U ovom slučaju, ovdje opet dolazim do još jedene stare mudrosti da se u imenu nalazi cjelovito značenje svake stvarnosti. Gimnazija Karlovac bila je i kraljevska, i državna i realna, u jednom svjetonazorski materijaliziranom vremenu nosila je ljudsko ime, ipak, čini mi se da nijedno od tih imena u sebi ne nosi puninu odgovora kao današnje ime Gimnazija Karlovac.

Od pijarista do franjevaca, od Austrougarske do suvremene Hrvatske, ono bitno se iskristaliziralo: Gimnazija i Karlovac. Mislim kako nije slučajno da se ovo „kristaliziranje“ dogodilo istovremeno s konačnim ostvarenjem državotvornosti Hrvatske. Ipak, ovdje nije mjesto da tražimo odgovor na još jedno pitanje zašto.

Gimnazija, mjesto i ustanova širokog odgoja i obrazovanja, humanističkih i prirodoslovnih znanja, mjesto razvijanja kreativnosti te osobne i kulturne izgradnje, religioznog i umjetničkog odgoja.

Karlovac, mjesto građanske, kulturne i religiozne tradicije, stjecište putova, trgovačkih i obrtničkih radnji, grad industrije, danas i grad turizma, jedno od rijetkih mjesta koje za sebe može bez bahatosti reći da je Grad zvijezda.

Jedno bez drugog ne bi bili to što jesu. Dapače, bit ću slobodan, pa ovdje napisati kako osim arhitektonske zvijezde, Karlovac ima još jednu zvijezdu, iako metaforički, zbog koje je upravo sve gore navedeno. Stoga, osim što je Karlovac doslovno grad zvijezda, on je to i u onom prenesenom, vrijednosnom smislu. Zbog Gimnazije Karlovac.

Ispred vas je kratka šetnja gimnazijskom prošlosti, bez pretenzija da se traži odgovor na pitanje zašto, ipak, ako se odlučite tražiti odgovor i na to pitanje, naići ćete na kamenčiće koji će vas postupno dovesti do konačnog odgovora.

Skoro dva i pol stoljeća su iz nas, dio smo jedne divne stvarnosti (ta i mi ćemo jednom doslovno biti prošlost), trudimo se u nama darovanom vremenu, ispuniti svoje nastavničko i odgojno poslanje, za dobrobit svih naših učenika i na ponos grada i domovine.

Ravnatelj Gimnazije Karlovac
Damir Mandić, dipl. teol.

 

Ovo je predgovor priručniku kojeg ćemo tiskati povodom 245. obljetnice naše škole. U njemu su nastavnici u sklopu svojih predmeta obradili pojedine ljude i događaje koji su obilježili prošlost Gimnazije Karlovac. Priručnik će iz tiska izići krajem ožujka. Sve sadržaje u njemu, nastavnici će i u buduće moći koristiti za nastavu, a bit će prikladan svima koji na bilo koji način žele proviriti u gimnazijsku prošlost, bivšim učenicima, nastavnicima, svima koji vole svoj grad i njegovu gimnaziju.