Povijest naše škole

Pijaristi

Gimnazijsko školovanje u Karlovcu započinje za vrijeme Marije Terezije koja svojim utjecajem dovodi pijariste, tada najpoznatije i najuglednije europske učitelje.
Pri župi Presvetog Trojstva već u 16. stoljeću postojala je škola koju su vodili određeni školnici, a od polovine 17. stoljeća školu su vodili franjevci. O njoj su brinule vojne vlasti, no zbog čestih nesuglasica između franjevaca i vojnih vlasti školu zatvara karlovački general Benvenuta Patazia 1758. godine. Karlovac ostaje bez ikakve škole punih sedam godina, od 1758. do 1765. godine.
Na poziv Marije Terezije 27. listopada 1765. u grad dolaze učitelji pijaristi. Već iduće, 1766. godine, otvaraju dva razreda s latinskim jezikom kao glavnim predmetom. Takve škole u Europi nazivaju se gimnazijama pa se upravo zato 1766. godina može smatrati početkom latinskog gimnazijskog školovanja u Karlovcu.
Do 1780. godine pijaristi su u gradu uspjeli razviti punu gimnaziju s pet razreda, a u gimnazijskim razredima bila su 42 učenika. To nije mali broj u odnosu na 2000 stanovnika koliko je tada imao grad Karlovac.
Pijaristička je gimnazija pružala klasično obrazovanje temeljeno na dobrom znanju latinskog i grčkog jezika, a predavali su se ovi predmeti:
vjeronauk, pravila škole (praecepta scholae), latinski jezik, njemački jezik, aritmetika, biblijska povijest (u prvom razredu), politička povijest (povijest careva i kraljeva od Rima do Habsburgovaca), zemljopis Ugarske i Hrvatske, prirodopis i mineralogija, elementi fizike i logike, mitologija, elementi prirodnog prava.

Franjevci

Usprkos uspješnosti u radu, austrijski car Josip II. nije bio sklon pijaristima koji, uvrijeđeni odlukom da se gotova zgrada njihova samostana iskoristi u vojne svrhe, napuštaju Karlovac.
Nakon odlaska pijarista, 1. Prosinca 1783. godine franjevci preuzimaju karlovačke škole, uključujući i gimnaziju.
Tek 1800. u gradu djeluje gimnazija sa šest razreda.

Francuska vlast

O povijesti karlovačke gimnazije u razdoblju između 1792. i 1809. godine zna se vrlo malo, a mnogo je poznatija povijest za francuske okupacije (1809.-1813.) kada su samo bogati Karlovčani mogli pohađati dvogodišnju gimnaziju kao nižu srednju školu i šestogodišnji licej (tip više srednje škole po uzoru na francuski školski sustav) gdje se učio francuski, talijanski i latinski jezik, aritmetika, teorija o utezima i mjerama i drugi prirodnoznanstveni i filozofski sadržaji. Nastavni jezik je ostao njemački i latinski, a učitelji su i dalje bili franjevci.

Šestorazredna Gimnazija

Nakon odlaska Francuza, odmah je ukinut licej i obnovljena šestorazredna gimnazija. Uveden je razredni sustav poučavanja, a iz programa su izostavljeni prirodnoznanstveni i filozofski sadržaji.

Dana 27. listopada 1820. karlovačka gimnazija predana je na upravu karlovačkim gradskim vlastima. Učitelji su otad plaćani iz gradske blagajne, a birani su putem natječaja.

Karlovačku gimnaziju u prvoj polovini 19. st. pohađali su učenici iz svih dijelova Hrvatske. Tako su se u njenim klupama našli i slavni ilirac Ljudevit Gaj te publicist, političar i kjiževnik Imbro Ignjatijević Tkalac. Od njega saznajemo da su karlovački gimnazijalci pružali žestok otpor učenju mađarskog jezika jer je upravo u to vrijeme karlovačka gimnazija potpala pod upravu mađarskih školskih vlasti te se od 1834. uvodi mađarski jezik kao obavezni predmet.
Već 1841. gimnazijsko ravnateljstvo je odlučilo da se na kraju školske godine učenički govori održe na hrvatskom jeziku, no proteći će još sedam godina do prvog školskog izvještaja tiskanog na hrvatskom jeziku.


Iako je hrvatski jezik trebao zavladati školskim učionicama, Bachov apsolutizam (1851.-1859.) i nedostatak hrvatskih učitelja osigurati će dominaciju njemačkog i latinskog jezik sve do 1861. godine.

Odlukom bečkog dvora zbog loših nastavnih metoda i načina ocjenjivanja, malobrojnih nastavnih sredstava te nedovoljno opremljene knjižnice, karlovačka je gimnazija svedena na nižu, tzv. «malu» četverorazrednu školu.
Školske godine 1852./53. u sva četiri razreda upisalo se samo 36 učenika. Gradski magistrat uložio je u nabavu knjiga i nastavnih sredstava. Učitelji su i dalje ostali svećenici, a predmetna nastava nije bila organizirana.
Ukidanjem Bachova apsolutizma hrvatske školske vlasti naredile su da se odmah uklone učitelji koji nisu znali hrvatski jezik i da se umjesto razredne organizira predmetna nastava.

Kako franjevački samostan nije mogao osigurati nove učitelje pozivaju se hrvatski učitelji svjetovnjaci, a 1865. na ravnateljsko mjesto dolazi i prvi svjetovnjak - Josip Kostić.

Kraljevska velika realna gimnazija

Karlovačka gimnazija 1878. godine konačno postaje «velika» osmorazredna škola, ali te iste godine Odjel za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu donosi odluku da se više ne upisuje prvi razred gimnazije u gradu, već u obližnjem Rakovcu. Od 1882./83. spajanjem Kraljevske gimnazije karlovačke i Velike realke u Rakovcu nastaje Kraljevska velika realna gimnazija, jedinstvena škola po svome ustrojstvu u cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji.

U rakovačkoj realki, koja je prije 1863. imala naziv Oberschule (Velika škola) i bila pod upravom vojnih vlasti, učenici su učili računstvo, geografiju i povijest, geometriju i graditeljstvo, prirodopis, fiziku, pjevanje, prostoručno risanje, kaligrafiju, nauk o gospodarstvu, nauk vjere, hrvatski jezik, njemački jezik i gimnastiku.


Do 1868. u Rakovcu se nastava, osim za vjeronauk i povijest, održavala na njemačkom jeziku a nadalje oba jezika postaju ravnopravna, ali se nastava i dalje odvijala po starom.
U radu rakovačke realke isticali su se pedagozi Mijat Stojanović i Imbro Antolić koji pišu i prevode udžbenike, a Stojanoviću je čak povjereno da sastavi hrvatsku gramatiku.
Pročelje današnje gimnazije sagrađeno je 1863. godine. Kasnije u toj zgradi, ujedinjavanjem Kraljevske velike gimnazije i velike rakovačke realke, započinje radom Kraljevska velika realna gimnazija.
Na prijelazu stoljeća Kraljevska velika realna gimnazija imala je klasični (s naglaskom na latinskom i grčkom jeziku) smjer i realni (s naglaskom na prirodnoznanstvenim sadržajima).
Djevojke su mogle pojedine razrede polagati samo kao privatne učenice.
Tek 1918./19. gimnaziju zajedno pohađa muška i ženska mladež. Do 1938. broj učenica je toliko porastao da nastaju dva gimnazijska zavoda u Karlovcu, Državna muška realna gimnazija i Državna ženska realna gimnazija. Djevojke se ubrzo sele u novosagrađenu zgradu u Domobranskoj ulici koja je već tada bila pretijesna jer je u 8 učionica trebalo smjestiti 500 učenica.

Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata

Nakon Drugog svjetskog rata gimnazije nastavljaju djelovati kao odvojeni zavodi sve do 1952./53. kada su niži razredi I. muške i II. ženske realne gimnazije uključeni u osnovne škole, a viši razredi spojeni su u Mješovitu gimnaziju, koja je nastavila djelovati u Rakovcu kao srednja općeobrazovna škola od četiri razreda.
Ukidanjem učiteljskih škola 1961./62. g u Karlovcu se ponovno osniva Druga, tada gimnazija pedagoškog smjera koja uskoro postaje gimnazija općeg smjera, dok su u Prvoj, nazvanoj Gimnazija «Dr. Ivan Ribar», postojali društveni i prirodoslovno-matematički smjer.
Reformom školstva združene su Gimnazija «Dr. Ivan Ribar» i Druga gimnazija u Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja «Dr. Ivan Ribar» gdje jedno vrijeme djeluju Muzička škola, odjeljenje za srednjoškolsko opće obrazovanje odraslih, škola za strane jezike i škola za medicinske sestre.U Centru se također moglo birati između odgojno-obrazovnog, matematičko-informatičkog i kulturološkog programa, a jedno vrijeme postojao je i jezični smjer.

Od školske godine 1990./91. COIUO «Dr. Ivan Ribar» ponovno postaje gimnazija podijeljena na I. gimnaziju općeg i društveno-jezičnog smjera i II. matematičku gimnaziju, a početkom šk. god. 1992./93. opet se spajaju u Gimnaziju Karlovac koja ostaje takvom do današnjeg dana.

 

Pripremili:
učenici s izborne nastave iz povijesti s prof. Natalijom Jadrić